Diversifikacija u bukvalnom smislu označava svako proširenje u različitim pravcima. Pojam se koristi u mnogim sferama, pa čak i u svakodnevnom govoru, ali u ekonomiji, posebno u segmentu finansija ima najveći značaj.
U finansijama, diversifikacija je proces alokacije kapitala u dva ili više finansijskih instrumenata sa različitim karakteristikama. Na taj način se smanjuje izloženost riziku uslijed volatilnosti ulaganja.
Iako spada u strategije modernog doba, diversifikacija je razvijena početkom 20. vijeka. Naime, ekonomista John Maynard Keynes, koji je upravljao fondom Kraljevskog koledža u Kembridžu, uočio je da držanje imovine sa „suprotnim rizicima“ može da umanji gubitke, jer je vjerovatno da će se kretati u suprotnim smjerovima kada postoje opšte fluktuacije.
Polazeći od Kejnsovog stava, Harry Markowitz je 50-ih godina postavio osnove savremenog shvatanja diversifikacije.
Da li je diversifikacija uvijek dobra strategija?
Diversifikacija ima za cilj smanjenje rizika ili volatilnosti ulaganjem u različita sredstva. To znači da kada se cijene imovine ne mijenjaju savršeno sinhronizovano, diversifikovani portfolio imaće manju varijansu od ponderisane prosječne varijanse njegovih sastavnih sredstava, a često i manju volatilnost od najmanje promjenljivih njegovih sastavnih dijelova.
Imajte u vidu da volatilnost mjeri promjene u cijeni finansijskog instrumenta tokom određenog perioda. Što je veća volatilnost nekog finansijskog instrumenta, veća je vjerovatnoća da ostvari dobitak, ali je i veći rizik od gubitka.
S obzirom da nijedan ekspert ne može u potpunosti da predvidi budućnost na tržištu, diversifikacija je jedina sigurna strategija kojom ćete izbjeći velike gubitke, a dobiti veće dugoročne prinose. Ipak, morate znati da je diversifikacija uspješna jedino ako ulažete u finansijske instrumente koji nisu u savršenoj korelaciji na tržištu, tj. koji reaguju sasvim suprotno prilikom promjena na tržištu.
Dobar primjer za to jesu akcije i obveznice, jer kada cijene akcija rastu, prinosi na obveznice generalno padaju. Čak i u rijetkim trenucima kada se cijene akcija i prinosi na obveznice kreću u istom pravcu (obije dobijaju ili obije gube), akcije imaju mnogo veću volatilnost tako da dobijaju ili gube mnogo više od obveznica.
Strategija diversifikacije
U osnovi postoji horizontalna i vertikalna diversifikacija.
Horizontalna diversifikacija predstavlja ulaganje u različite klase imovine. Odnosno, raspodjelu budžeta tako da su jednim djelom kupljene akcije, a drugim obveznice. Treći dio je uložen u nekretnine, četvrti u investiciono zlato…
Vertikalna diversifikacija se vezuje za dodatnu raspodjelu unutar navedenih klasa imovine. Na primjer, ulaganje u akcije više različitih kompanija ili, pak, kupovinu više vrsta nekretnina.
Kupovina investicionog zlata je važan dio diversifikovanog portfolija
Zlato je oduvijek smatrano idealnim kandidatom za diversifikaciju, jer donosi stabilnost portfoliju. Razlog za to leži u činjenici da cijena investicionog zlata ostvaruje stabilan godišnji rast, čak raste zajedno sa rastućom stopom inflacije, te je odlično za investiranje u kriznim vremenima. Što potvrđuje porast za oko 8 odsto od početka rusko-ukrajinske krize.
Za razliku od berze, cijene zlata imaju tendenciju da rastu brže nego što padaju. Zahvaljujući pozitivnoj krivoj zlato efikasno umanjuje ukupni uticaj oštrih gubitaka na drugu imovinu u portfoliju.
Još jedna prednost ulaganja u investiciono zlato jeste nepostojanje valutnog rizika. Iako imamo tendenciju da razmišljamo o zlatu koje se kotira u dolarima, ono se ne oslanja na američku valutu za bilo koju svoju vrijednost. Zapravo, zlato ima vrijednost direktno u odnosu na sve valute, što ga čini veoma korisnim za zaštitu od valutne krize ili oštre inflacije.
Ukoliko ste odlučili da investiciono zlato bude dio vašeg diversifikovanog portfolija kompanija Insignitus GOLD sa svojim predstavništvom u Crnoj Gori može vam u tome pomoći.
