Sa ekonomske tačke gledišta, kakav je značaj ulaganja u zlato u odnosu na druge oblike ulaganja?
Ulaganje u zlato očigledno nije isto što i ulaganje u takozvani proizvodni kapital kao što su akcije. Za razliku od ulaganja u dionice, zlato ne stvara dodatnu vrijednost kroz inovacije, istraživanje ili razvoj. Uspješne firme stvaraju dodatnu vrijednost svojim učešćem u profitabilnoj preduzetničkoj aktivnosti koja zauzvrat nagrađuje investitore u vidu dividendi. Međutim, akcionari preuzimaju na sebe poslovni rizik i, ako dođe do najgoreg, gube cio svoj kapital.
Ulaganja u obliku hartija od vrednosti i obveznica sa fiksnim prinosom imaju reputaciju relativno sigurnih investicija koje ipak isplaćuju dividende.
Čak i ovdje, investitori se suočavaju sa elementima nesigurnosti kao što je nezanemarljiv rizik od fluktuacija kamatnih stopa tokom trajanja hartije od vrijednosti obezbjeđene imovinom. Rizik od neizvršenja obaveza na tržištu obveznica se često zanemaruje. Kao opšte pravilo, što je veći rizik od neizvršenja obaveza, to je veća stopa prinosa. Shodno tome, nivo prinosa na investiciju može se smatrati premijom rizika u slučaju njenog neizvršenja. Sa pravne tačke gledišta, investitor ima potraživanje prema dužniku. Iako je danas malo vjerovatno da bi povjerioci neke zemlje mogli da izgube kapital koji su uložili, ili njegov dio, postoji bezbroj istorijskih primera koji pokazuju tu mogućnost.
Sa zlatom je situacija nesto drugacija pa možemo to objasniti ovim primjerom
Danas cijena unce zlata otprilike odgovara cijeni izrade jednog kvalitetnijeg odijela po mjeri. U starom Rimu, vrijednost unce zlata bila je ekvivalent togi. Ovo je ilustrativan primer izuzetno dugoročne stabilnosti vrijednosti metala.
Za razliku od obveznica sa fiksnom kamatom, nema potraživanja od trećih lica. Zlato predstavlja nulti preduzetnički rizik i nikada ne može postati bezvrijedno. Ovo je i ekonomsko objašnjenje zašto se na zlato ne plaća kamata. Upravo ova činjenica je zlatna značka kvaliteta.
Sa obveznicama se može tvrditi da što je kreditni rejting emitenta lošiji, veća je kamata koja će (morati) biti plaćena. Zlato se stoga može posmatrati kao emitent najvišeg kreditnog boniteta i pouzdanosti; onaj koji nikada ne može bankrotirati. Kao vlasnici zlata, možemo biti sigurni da postojeće rezerve zlata ne mogu biti proširene u kratkom roku zbog inflatornih efekata. Istorijski gledano, ukupna količina zlata u opticaju ima tendenciju povećanja u skladu sa ekonomskom aktivnošću. Ovo je još jedan razlog zašto je zlato ostalo stabilna investicija čija kupovna moć nije opadala generacijama.
